Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

U ataru sela Erčege u ivanjičkoj opštini nalazi se Gradina Erčege, na jugoistočnim obroncima planine Javor. Na ostatke utvrđenja ukazivao je toponim Gradina, odnosno toponim Razvala kako je upisan na Đeneralštabnim kartama Kraljevine Srbije iz 1894. godine. Gradina Erčege sa kotom 1142 nije najviša tačka u okruženju, ali pruža izuzetan pregled okoline. Sa severa i severozapada Gradinu okružuje Gradinski potok, dok je sa jugoistoka reka Nošnica, u koju se uliva pomenuti potok. Do utvrđenja je moguće stići samo peške, sa istočne strane iz zaseoka Zekavice ili sa zapadne strane iz zaseoka Gornji Vasiljevići.

U istorijskim izvorima nema pomena ovog utvrđenja i njegovo ime za sada ostaje nepoznanica. Jedini podaci o njemu su legende koje su zabeležene u 19. stoleću. Stojan Obradović je pisao da je u ovom gradu sedeo Erceg Stepan i prenosi lokalnu legendu prema kojoj je grad razorila Jerina.

IL-ercege-gradina3 Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

Slične podatke donosi i Milan Đ. Milićević, a poreklo imena sela Erčege izvodi iz imena Herceg Stepana. I Feliksa Kanica Erčege imenom podsećaju na Hercega Stjepana, od čijih je „dvorova“ podignutih verovatno na temeljima rimskog kastela sačuvan jedan deo zidina. Međutim, istorijski podaci negiraju zabeleženu tradiciju da je ovaj grad podigao ili u nekom trenutku njime upravljao Stefan Vukčić Kosača (1435–1466).

Arheolozi Dejan Bulić i Srđan Katić sa Istorijskog instituta Beograd, vršili su sondažna arheološka istraživanja Gradine Erčege, 2009. godine. Cilj je bio prikupiti osnovne podatke o vremenu nastanka utvrđenja i osnovnoj stratigrafiji, kao i utvrditi njegov izgled. Pronađeni arheološki materijal pripada 14. i 15. stoleću. Nalaz dva kasnoantička novčića ukazuje da je na prostoru Gradine postojao neki manji antički objekat, verovatno u službi osmatranja i obezbeđenja okolnog prostora i putne komunikacije. Grad je sa turskim osvajanjima bio napušten, ali su u osmanskom periodu stanovnici sela Erčege bili zaduženi da, kao derbendžije, obezbeđuju opasnu deonicu puta. Zbog blizine manastira Kovilje i istovremenog nastanka manastira i utvrđenja, nameće se mogućnost istog ktitora.

IL-ercege-gradina-zidovi Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

Istraživanju je prethodilo uklanjanje zatečenog drveća, u cilju zaštite lokaliteta, pre svega bedema i otvaranja vizura za geodetsko snimanje. Na površini, osim bedema, nisu se uočavali drugi objekti, niti je bilo pokretnog arheološkog materijala. Pokretnih nalaza nije bilo ni na prilaznim stranama gde se uočavao osut kamen i malter. Jedini nalaz predstavlja manji komad zgure sa južne padine. Prilikom istraživanja na ovom lokalitetu pored kamenja različite veličine konstatovana je površina zapečene zemlje – vatrište, a otkriven je i kameni žrvanj. Iz istog sloja potiče jedan manji kovanik, kao i izvestan broj ulomaka kuhinjske grnčarije, životinjskih kostiju, ulomci sige, jedan gvozdeni predmet u obliku okova, dva komada metalne zgure i komad topljenog stakla.

Na živoj steni, koja lagano pada od juga ka severu pronađena su dva rimska novčića.

Prema zaključcima arheologa, sav potreban materijal za gradnju uziman je sa lica mesta, gde ga je bilo u izobilju i moguće je da su se na taj način formirale depresije između bedema i stenovitog bila. Donosilo se samo ono najnužnije: voda, kreč, siga i drvena građa. Za gradnju je korišćen lomljeni krečnjak različite veličine, dok je kao vezivo upotrebljen krečni malter beličaste boje sa dodatkom sitnijeg peska. Pažljivo su zidana samo lica zidova, dok je unutrašnjost ispunjena trpancem. Na pojedinim delovima zidova uočavaju se otvori od kvadratnih greda, koje su imale funkciju skele. Oblik utvrđenja prati stenoviti hrbat koji je obuhvaćen zidinama. Orijentacija je približno istok – zapad sa devijacijom od oko 30 stepeni u pravcu severa.

IL-ercege-gradina-mapa Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

Trase bedema ukazuju na približno pravougaoni oblik, dimenzija oko 140 x 32,5 metara, sa pregradnim zidom koji je delio „grad“ na približno dve jednake polovine, unutrašnje dužine 65 i 68,5 metara. Po jedna pravougaona kula nalazila se na zapadnom i istočnom kraju utvrđenja. Kod zapadne kule dužina spoljne ivice je 8,40 metara, a debljina bedema iznosi 1,80 metara (severni), odnosno 2 metra (južni zid kule). Treća kula, takođe pravougaona, nalazila se na sredini pregradnog zida, debljine 1,80 metara ili 6 stopa. Kula je štitila i omogućavala prelaz iz jednog u drugi deo utvrđenja. U površinskom sloju humusa pronađen je deo drvene svirale – dokaz ne tako davnog pastirskog prisustva.

IL-ercege-gradina-zidov2 Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

Odsustvo nalaza koji bi ukazivali na krovni pokrivač (crep, olovo ili škriljac), konstatovani građevinski kovanici i skromni ostaci greda i uglja ukazuju da je krovna konstrukcija kule bila drvena. Pojedinačni nalazi sige ukazuju na izvesne elemente izgrađene u ovom materijalu. Spoljne dimenzije kule iznose 7,20 m (zapadna i severna strana), odnosno 6,90 m (južna strana), dok je debljina zidova od 1,70 – do 1,80 metara. Površinskim praćenjem bedema konstatovan je i manji ulaz u severnom bedemu širine 2,20 metara. Tom prilikom su konstatovana dva komada sige koja ukazuju na lučno izveden otvor ulaza. Na lokalitetu nisu uočeni tragovi postojanja cisterne ili hidrauličnog maltera, te arheolozi pretpostavljaju da su potrebe za vodom zadovoljavali donošenjem sa najbližih izvora.

Oštra stenovita padina i kula na zapadnom delu utvrđenja učinili su prilaz sa ove strane nemogućim. Sa severozapadne i severne strane utvrđenja je oštra, neosvojiva litica, ali građevinari nisu bedeme pomerili na ivicu litice, već je taj prostor ostao prazan i danas pod šumom. Teško pristupačnom utvrđenju, vodila je, izgleda, samo uska staza preko Previje, stranom ka istočnom delu utvrđenja, zaobilazeći ga i zatim pored bedema do otkrivenog ulaza na severnom bedemu u istočnom delu utvrđenja. Pristup je nekada mogao biti i sa istočne strane, danas potpuno obrasle šumskim rastinjem.

IL-ercege-gradina2 Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

Blizu izvorišta Gradinskog potoka, severozapadno od Gradine (500–600 m), na imanju Miroslava Zekavice, nalazi se majdan sige, na potezu istog imena – „Siga“, odakle je vađen ovaj kamen za gradnju. Svega stotinak metara od ovog mesta nalazi se potez Krečane, danas obrasle u šumu, sa više desetina krečana, za koje ni najstariji meštani ne pamte iz kog su vremena. I za njih možemo pretpostaviti da su formirane za potrebe gradnje utvrđenja. Na Previji, sedlu ispod Gradine, postojalo je nekada grčko groblje, od koga je danas ostao jedan ležeći amorfni nadgrobnik i još nekoliko polomljenih ulomaka koji su nekada pripadali nadgrobnicima. Jedini beleg ostao je zahvaljujući tome što je međaš, dok su ostali primerci odvučeni i iskorišćeni kao građevinski materijal.

IL-ercege-gradina-zidov3 Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

Arheolozi Bulić i Katić su utvrdili da prvi pronađeni novčić na Gradini Erčege pripada caru Gracijanu (375–383). Na aversu novčića je predstava poprsja cara sa dijademom, a na reversu, Gloria Romanorum vuče zarobljenika desnom rukom, a levom rukom drži laberum pored koga su slova K i P. Iznad glave zarobljenika je oznaka Q. U odsečku je oznaka kovnice potpuno izlizana. Drugi novčić propada caru Valensu (364–378). Na aversu je je predstava cara sa dijademom, a na reversu Viktorija drži venac, a sa obe njene strane su slova A i Q. Od kovnice se nazire samo poslednje slovo „S”, ali reč je o Sisciji.

Prema stratigrafskim podacima, tehnološkim odlikama posuda i njihovom obliku, celokupan repertoar nalaza grnčarije iz unutrašnjosti utvrđenja može se posmatrati kao jedinstvena hronološka celina koja pripada poznom srednjem veku. Svi pronađeni ulomci pripadaju kuhinjskoj keramici i svedoče o životu unutar utvrde i pripremanju hrane. Na prvi pogled je uočljivo odsustvo trpezne, odnosno luksuzne grnčarije, kao i odsustvo gleđosanih posuda što na tlu Moravica nije jedinstven slučaj.

Nije pronađen nijedan poklopac, zdela, nema nijednog krčaga, bokala ili drugih posuda za vodu. Primerci tehničke grnčarije takođe nisu registrovani na lokalitetu. Najbrojniji nalazi grnčarije su lonci, bez drške, namenjeni pripremanju hrane na otvorenoj vatri ili ognjištu. Izrađeni su od gline peskovite fakture, ponekad sa dodatim krupnim komadima kvarca ili šljunka. Pronađeni primerci grnčarije kao rad lokalnih grnčarskih radionica svojim opštim karakteristikama, odnosno načinom izrade, oblikom i ukrašavanjem predstavljaju posude karakteristične za pozni srednji vek i vreme 14–15. stoleća.

IL-ercege-gradina-krug Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

Pored brojnih nalaza životinjskih kostiju, drugi pokretni arheološki nalazi su vrlo skromni. Pronađen je donji deo kamenog žrvnja, prečnika 44 centimetra, predmet izgrađen od tankog gvozdenog lima, možda deo kanije i dva veća kovana gvozdena klina, dužine 14,5 cm. Uz pomenute nalaze do kojih se došlo sondažnim istraživanjem, meštanin Miroslav Zekavica je svojevremeno pronašao na Gradini gvozdenu pravougaonu pređicu i jednu gvozdenu strelicu sa trnom za nasađivanje. Po neproverenoj priči, na lokalitetu je pronađen i „Urošev novčić”, ali se ne zna kog vladara.

IL-ercege-gradina-snala Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?IL-ercege-gradina-strelica Da li je Gradina u Erčegama grad Hercega Stjepana?

  • Pronađeni arheološki materijal prilikom arheoloških istraživanja utvrđenja, u prvom redu kuhinjska grnčarija pripada vremenu 14–15. stoleća. Nalazi dva kasnoantička novčića nad živom stenom ukazuju da je na prostoru Gradine postojao neki manji antički objekat, verovatno u službi osmatranja i obezbeđenja okolnog prostora i putne komunikacije. Takav objekat mogao se nalaziti ispod jedne od isturenih kula utvrđenja. Da se selo Erčege nalazilo na strateškom mestu, pored ostataka srednjovekovne tvrđave, svedoči i činjenica da su, u osmanskom periodu, stanovnici sela bili zaduženi, da kao derbendžije, obezbeđuju opasnu deonicu važnog druma. Taj put, najverovatnije je išao današnjom trasom od Ivanjice, preko Bratljeva, prolazio tik pored Karađorđevog šanca a zatim istočnim atarom sela Erčega, na oko 3 kilometra vazdušnom linijom od Gradine, izbijao na Golijui i dalje vodio ka Sjenici. Da put najverovatnije datira još iz praistorije pokazuje i toponim „Kraljev grob“, veliki tumul na njegovoj trasi, u ataru Erčega. Odsustvo grnčarije iz turske epohe, kao i pomena posade u istorijskim izvorima ukazuje da sa turskim osvajanjima Moravice, prestaje funkcija utvrđenja na Gradini. Međutim, dvadesetih godina 16. stoleća javila se ponovna potreba za obezbeđivanjem puta, koju su, sa derbendžijskim statusom, obavljali stanovnici Erčega, bez uspostavljanja posade unutar utvrđenja. Nameće se zaključak, zbog blizine utvrđenja i manastira Kovilje, te činjenice da nema sigurno datovanih manastira sa anahoretskim sadržajem pre 14. stoleća, da su istovremeno nastali manastir i utvrđenje, čime se otvara mogućnost i istog graditelja tvrđave i manastira”, zaključuju svoja istraživanja arheolozi Bulić i Katić.

Erčege su danas selo razbijenog planinskog tipa, s brojnim zaseocima i velikim atarom. Zato ne čudi da je to selo tokom 16. i početkom 17. veka bilo najmnogoljudnije i najvažnije naselje u tom delu Starog Vlaha.

You may also like...

2 Responses

  1. Marijana kaže:

    Odlicna prica,ali Gradina se nalazi u Kovilju,ne u Ercegama.

Ostavite odgovor na Era Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *