Zbog nerešenog pitanja zemljišta, poginuli borci za sada ostaju bez vojničke kapele na Čemernu

Na planini Čemerno, iznad ivanjičkog sela Osonica, na vrhu Mali Kom u nedelju održan je parastos poginulim borcima srpske vojske  1915. godine. Ovaj događaj organizovao je grad Kraljevo u saradnji sa sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve, a povod je 105. godišnjica od nekoliko bitaka vođenih na ovoj planini u Prvom svetskom ratu protiv austrijske vojske. Pomenu srpskim herojima prisustvovalo je dvadesetak potomaka i poštovalaca oslobodilačkih ratova Srbije.

Najveći okršaj dogodio se tokom novembra meseca 1915. godine tik ispod najvišeg vrha Smrdljuč na 1579 metara nadmorske visine, i bio je odsudna bitka za spas srpske vojske, kralja, vrhovne komande i naroda koji se u tom trenutku nalazio u Raški i dolini Ibra, u povlačenju prema Albaniji i Jadranskom moru.

il-cemerno-parastos- Zbog nerešenog pitanja zemljišta, poginuli borci za sada ostaju bez vojničke kapele na Čemernu

Prema nepotpunim podacima, u bici na Čemernu poginulo je više od 2.000 srpskih vojnika i oko 650 Austrijanaca. Žrtva je bila velika, ali je bitka uspela da zaustavi neprijatelja u prodoru. U suprotnom, kralj, vrhovna komanda i glavnina vojske bili bi uvučeni u opasan obruč.

Tek sto godina posle, zahvaljujući pojedincima i potomcima ratnika, iz istorijskih izvora izranja ova bitka kao jedna od važnijih u Velikom ratu koju je srpska vojska vodila da zaštiti odstupnicu prilikom povlačenja prema Krfu. Bila je gotovo zaboravljena, kao i tela poginulih vojnika koja su razasuta ostala na ovoj planini, bez kosturnice, dostojnog obeležja i dužnog pijeteta. Poslednjih godina objavljeno je više knjiga koje svedoče o ovom važnom događaju.

Na takozvanom jugozapadnom frontu, koji se protezao od Aleksandrovca do Ivanjice, bile su Prva i Druga armija srpske vojske sa oko 36.000 ljudi. Na Čemernu je bilo stacionirano 17.600 vojnika, a oko 4.500 volova i konja vuklo je topove. U okršajima sa neprijateljem borili su se Užička vojska, Studenički odred, drugo i trećepozivci iz Užica, Kosjerića, Požege, Arilja i Ivanjice. Najveći broj poginulih bio je u rovovima ispod najvišeg vrha ove planine.

Bitka na Čemernu bila je poslednja odbrana glavnine vojske i vrhovne komande na čelu sa kraljom Petrom, kojoj je prethodilo nekoliko manjih sukoba na Troglavu, Jelici, Vranovcu i drugim mestima na potezu od Kraljeva ka Studenici. Na Čemernu su i danas vidljivi ostaci rovova, u obliku potkovice koji svedoče o stradanju srpskih odreda.

“Dobar deo istoričara danas se slaže u oceni da je bitka na Čemernu bila važna koliko i čuvena Mojkovačka bitka. Spomen kompleks koji planiramo da gradimo biće smešten na oko četiri hektara površine. Poljoprivredno zemljište koje pripada KO Savovo a kojim upravlja JP „Srbijašume“, odlukom Vlade Srbije, preneto je bez naknade Kraljevu i pretvoreno u građevinsko. Srbijašume su se žalile na ovu odluku, pa sada čekamo razrešenje čitave situacije.  Inače, ovde planiramo da sagradimo vojničku kapelu sa krstom i memorijalni centar. Organizacioni odbor čiji sam ja koordinator intenzivno radi na prikupljanju građe i istorijskih činjenica. Cilj je da na spomen kapeli budu objavljena imena poginulih. Dosta podataka već imamo i čak više od 1.500 imena stradalih. Taj obiman posao na prikupljanju dokumenata i istorijskih činjenica vodi artiljerijski major Rade Vukosavljević. Kapela će stajati na mestu sa kojeg se vide dve naše najveće svetinje, manastiri Studenica i Žiča. Ovo mesto postaće svetilište na kome će se buduće generacije učiti negovanju tradicije oslobodilačkih ratova i uzdizati naša nacionalna svest”, kaže za Info Ligu Radoje Tomašević, pukovnik u penziji i dugogodišnji komandant aerodroma Lađevci kod Kraljeva.

il-cemerno-parastos-1 Zbog nerešenog pitanja zemljišta, poginuli borci za sada ostaju bez vojničke kapele na Čemernu

“Kao mladi, na ovoj planini smo čuvali stoku. Ja još uvek u blizini ovog vrha imam svoje imanje. U tom periodu, dakle pedesetak godina nakon bitke, mi čobani smo iz rovova izvukli na hiljade neeksplodiranih metkova raznih kalibara. I danas se čudim činjenici da niko od nas nije povređen, iako smo svaki metak aktivirali i ispucali. Na sve strane bilo je kostura koji su ležali naokolo, ispod krševa, smrča i drugog drveća. Strašna je sudbina tih vojnika, i moramo ih se sećati sa dužnim poštovanjem, jer nam slobodu doneše”, kaže Miladin Mićo Bukumira iz obližnjeg sela Ponore.

Prema projektu izgradnje spomen kapele sa krstom, koji obuhvata i dovođenje struje i vode, ukupan posao koštaće oko 5.000.000 dinara. Iz više pravaca prema Čemernu biće popravljeni i seoski putevi koji su u prilično lošem stanju.

You may also like...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *