Titovi kumovi iz Kovilja

IVANJICA – Nakon 37 godina od smrti Jospa Broza Tita lik i delo velikog vođe ne zaboravljaju se.

Mnogi tvrde da je u njegovo vreme zemlja cvetala dok drugi kažu da je kumovao raspadu SFRJ. Jedno je sigurno, doživotni predsednik tadašnje Jugoslavije kumovao je svakom devetom detetu rođenom u jednoj porodici. Tako je ovo kumstvo stiglo u ivanjičko selo Kovilje davne 1972. godine kada je na svet došla devojčica Marija, deveto dete porodice Bojović.

O tom vremenu i sadašnjim prilikama za Infoligu priča Marijin brat Hranislav koji i danas živi i radi u rodnom selu.

  • Nama je bilo puno srce samo da nas znaju kao Titove kumove, a iskreno imali smo i privilegija. Znate kako se kaže ‘’kum nije dugme’’ a nije ni mala stvar kada vam kumuje predsednik države i to one moćne Jugoslavije. Kada se rodila Marija došao nam je u kuću šef Mesne kancelarije, Savatije Vujović, sa poslanikom Vučićem Veličkovićem. Kazali su da ih je Tito poslao da kumuju mojoj najmlađoj sestri jer je deveto čeljade u porodici. Iako smo Tita znali samo sa fotografija, to je za nas bila velika čast. Nije se imalo mnogo u to vreme, sirotinja na sve strane, ali se ljudi poštovali i uvažavali.-priča Hranislav.

Uz kumstvo Marija i sva deca porodice Bojović iz Kovilja dobila su od Tita školsku stipendiju a bili su oslobođeni i plaćanja poreza na zemlju.

  • IL-tito-i-kum2 Titovi kumovi iz KoviljaTo nam je mnogo značilo jer je porez na zemlju bio veliki a mi sirotinja. Sećam se pokojnog oca koliko je bio zahvalan. Nas devetoro tek zakoračili u život a dobro smo osetili šta znači nemati. Posebno nas je radovala ta stipendija jer smo mogli da se školujemo. A i Tito je bio svetinja, zavideli su nam u selu na tom kumstvu. –seća se Hranislav.

Bilo je teško vreme, kaže on, ali nekako mu se čini da je sada još teže bar kada je reč o međuljudskim odnosima i ambijentu u kome stasavaju mlade generacije.

  • Ne znam šta je to sa nama? Gde se izgubilo poštovanje, ljubav, hrabrost, ponos….. Moja majka je u onoj sirotinji rodila devetoro dece, na kućnom pragu. Otac je srpom sekao pupčanu vrpcu a ona nas povijala u ponjavu. I svi smo bili zdravi i pravi. Danas jedno, dvoje dece, i to sve sa nekom mukom. Sećam se vremena kada sam išao u koviljsku školu, bilo je 680 učenika, sada ih je 14. Sve nas je manje, nažalost ne vidim da će u budućnosti biti bolje. I ovo naše Kovilje drži u životu manastir, časne sestre i starosedeoci.-zaključuje Hranislav.

I danas u porodici Bojović rado pričaju o starim-dobrim vremenima, a svaki poklon koji je na adresu udaljenog ivanjičkog sela stigao od kuma Tita brižljivo je sačuvan u njihovoj memoriji.

You may also like...

5 Responses

  1. Ana kaže:

    Kuma nema vec 30god pa je nejasno zasto je ovo bilo kome bitno?

  2. Jeremija kaže:

    Tito je kumovao svakom desetom rodjenom detetu u porodici,a kumstvo u Ivanjici (tacnije u Radaljevu) je imao daleko pre te 1972. godine. Raspitajte se malo bolje.

    • Mima kaže:

      Raspitaj se malo i ti. Nije svakom desetom nego svakom devetom detetu…. Lepo pise na pocetku teksta.

  3. Drug član kaže:

    I porodici Drndarevic Djordja- Djola Drndara iz Dubrave, je kumovao Tito za deveto dete. Ne znam detalje, ali blizu su Vam Drndari pa se raspitajte…

Ostavite odgovor na Drug član Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *