Pronađen prvi pisani trag o postojanju Ivanjice

Stanovništvo opštine Ivanjica u najvećem procentu vrlo malo zna o istoriji svoga kraja. O tome kada se Ivanjica prvi put pojavljuje u pisanim dokumentima, još manje. Ovaj činjenica ne treba da čudi, jer pouzdanih podataka o istoriji moravičkog kraja u srpskim arhivima ima vrlo malo. Zašto je to tako, razlozi su mahom poznati.

IL-ivanjica-grafik Pronađen prvi pisani trag o postojanju Ivanjice

Na zvaničnom sajtu opštine stoji podatak da prvi pisani trag o pomenu Ivanjice seže u daleku 1505. godinu. „Zapis se, nalazi u knjizi zaduženja, koja se čuva u Dubrovačkom arhivu u Hrvatskoj. Tamo je zabeleženo da je kramar „Filip od Ivanjice“ imao dužničke obaveze prema trgovcu Gabrijelu Crijeviću“.

Ovaj podatak je svakako od nekuda prepisan, ali se mnogi slažu da se ne može odnositi na Ivanjicu u Srbiji, jer tada sigurno nije postojala, već na Ivanicu, naseljeno mesto u opštini Ravno u BiH, uz samu granicu sa Hrvatskom, samo 6 kilometara udaljenu od Dubrovnika.

IL-dr-srdjan-katic Pronađen prvi pisani trag o postojanju Ivanjice

dr Srđan-Katić

Za sada jedini zvaničan pisani trag o Ivanjici iz tog vremena, otkriven je ove godine, u turskim defterima. Tamo stoji, da se Ivanjica kao selo prvi put pominje 1708. godine. Ovaj podatak je u državnom arhivu Turske u Istanbulu otkrio viši naučni saradnik Istorijskog instituta u Beogradu, istoričar i osmanista, dr Srđan Katić, koji je zajedno sa arheologom dr Dejanom Bulićem, saradnikom istog instituta, tokom proleća i jeseni ove godine vršio terenska istraživanja na Goliji.

Otkriće ovog važnog istorijskog podatka bio je povod za susret i razgovor sa dvojicom stručnjaka.

Кako ste se pripremali za ovo istraživanje?

 Istraživanje je deo šireg projekta koji se odnosi na proučavanje prošlosti Golije i Starog Vlaha uopšte. O prošlosti Golije se vrlo malo zna. Iz srednjeg veka poznato je samo nekoliko podataka, pa su glavne pripreme podrazumevale rad na desetak osmanskih popisa stanovništva, koji obuhvataju period od 15. do 18. veka.

Кoje delove Golije ste obišli?

 To je prostor nekadašnjih nahija Ostatija i Bobolj. Ostatiji je pripadalo 10 sela: sama Ostatija, Ljeskovica, Novo Selo (danas Crna Reka) Vranjak Brdo (danas zaselak Vukićevići), Кoritnik, Ugljari, Pločnik, Crtenj, Planinica i Lazi, a Bobolju 7 sela: Brusnik, Žarač (danas Čaprići), Ravništa (danas Staro Selo), Arbulići, Čečina, Vionica i Pridvorica. Zahvaljujući velikom broju popisa i radom na terenu uspeli smo da lociramo sva mesta, jer se, na primer, selo Slavogošte tek 1708. prvi put naziva i drugim imenom Pridvorica, iako smo već na osnovu rasporeda sela i nekih drugih posrednih podataka pretpostavljali da se radi o tom mestu.

dr-dejan-bulic-arheolog Pronađen prvi pisani trag o postojanju Ivanjice

dr Dejan Bulić

Za najveći broj naših čitalaca, naziv Bobolj je potpuno nepoznat?

Bobolj se u srednjem veku pominje samo jednom i to u žičkoj povelji, kada je kao metoh dat manastiru zajedno sa Čečinom. Nekadašnje rudarsko naselje Bobolj, koje je zapustelo neposredno pre osmanskog osvajanja ili ubrzo nakon njega, takođe smo uspeli da lociramo. Mesto je verovatno dalo naziv župi, a kasnije nahiji. Nahija Bobolj postojala je sve do Bečkog rata (1683-1699) kada su njena naselja posebno nastradala u borbama 1688. Te godine srpski letopisac samo je zabeležio „pogiboše Srbi na Goliji“, ali nam je poređenjem sa stanjem u nahijama Ostatija i Moravica sada jasno da je najveća pogibija zadesila Bobolj. Najveće golijsko selo Ravništa, čuveno po proizvodnji čizama i selo Žarač trajno su zapustela, a u ostalima se zadržalo samo nekoliko starosedelačkih porodica. Od tada je naziv Bobolj pao u zaborav, kao i ime Ravništa, koje su došljaci po brojnim zakopinama kuća, radionica i drugih materijalnih ostataka nazvali Staro Selo.

Pretpostavljamo da ste tokom istraživanja naišli na zanimljiva otkrića?

 Nepoznatih i veoma vrednih nalaza je mnogo. Nezahvalno ih je u ovoj fazi vrednovati, a i trebalo bi nam mnogo prostora da ih sve nabrojimo. Upravo pišemo rad o njima, pa će čitaoci o svemu biti obavešteni.

IL-studenicki-nadgrobni-spomenik-osonica Pronađen prvi pisani trag o postojanju Ivanjice

Studenički nadgrobni reljefni spomenik – Porta crkve Sv.Arhangela Gavrila u Osonici

Hoće li vaš rad biti nastavljen u godinama koje dolaze?

 Uz pomoć opštine Ivanjica, koja je najvećim delom finansirala i prethodna istraživanja, po istom principu nastavljamo rekognosciranje, koje će obuhvatiti naselja nahije Moravica, kao i još 2-3 golijska naselja u Brveniku.

Da li to znači da donosite i nove podatke za Ivanjicu?

 Da, Ivanjica je interesantno naselje. Na mestu koje se nekada zvalo Bojnik, Junus-paša, bosanski sandžakbeg od 1513-1515., a kasnije veliki vezir, podigao je varoš koju je nazvao svojim imenom (danas Bedina Varoš). Početkom 16. veka, pre njega su to uradila još dvojica bosanskih sandžakbegova Skender-paša (Nova Varoš) i Firuz-beg (Кratovo kod Priboja). Razlog za osnivanje bio je isti, a to je podizanje urbanih naselja, koja bi u statusu derbenda štitili važne saobraćajnice. I već u popisu iz 1516. godine Junus-pašina varoš se prvi put navodi kao središte nahije Moravica i kao pazarno mesto sa knezom. U svim narednim popisima iz 16. i s početka 17. veka naselje je uvek isto nazivano. Iako je predstavljalo upravno središte, ono nikada nije postalo grad i najčešće je bilo naseljeno sa 25-30 hrišćanskih domaćinstava. Tek u popisu iz 1708. godine, prvi put se kao mahala Junus-pašine varoši navodi Ivanjica.

IL-nadgobna-ploca-klesan-kamen-osonica Pronađen prvi pisani trag o postojanju Ivanjice

Nadgrobna ploča od klesanog kamena iz 14 veka – Osonica

Šta je to što bi lokalna zajednica mogla da uradi na prezentaciji arheoloških ostataka koje ste pronašli prilikom istraživanja?

Na terenu smo konstatovali više spomenika kulture. Najčešće su to nestručno obnovljene crkve, pored kojih leže bačeni delovi crkvenog mobilijara (svećnjaci, posude za svetu vodu…), ktitorske ploče i nadgrobni spomenici. Svi ovi spomenici predstavljaju dela studeničkih kamenorezačkih radionica, koja predstavljaju najbolja umetnička dela pod osmanskom vlašću u ovom delu Srbije. Кao takva oni su prvorazredni svedoci minulih vremena i zaslužuju da budu adekvatno čuvani. Zato očekujemo da opština pronađe prostor za njihovo čuvanje, a zatim u sledećoj fazi uz adekvatnu obradu i katalogizaciju da se formira jedan lapidarijum ove vrste spomenika. To bi bio prvi lapidarijum takve vrste u Srbiji i ako hoćete može biti inicijalna zbirka za formiranje muzeja u Ivanjici. I u umetničkom i u turističkom smislu on bi predstavljao atrakciju, a sredstva koja zahteva ovaj projekat nisu uopšte velika.

You may also like...

1 Response

  1. Да се не заборави kaže:

    По народном предању и запису Тихомира Р. Ђорђевића,једног од утемељивача српске и балканске етнологије, о животу Срба, Влаха, Грка, .. Љубица и Даница Јанковић, су оригинални рукопис поклониле Српској академији наука и уметности, са препоруком да не остане заборављен и у тами. Текст је 1960. редиговао академик Виктор Новак, али књига до данас није штампана.
    ТИХОМИР Ђорђевић је записао причу о томе како је место Бедина Варош, добило име. Једном је у њему ноћио Свети Сава. Сељаци су му подметнули да је украо певца. Сустигли су га и убедили да је лопов. Свети Сава је на то рекао: “Биће прилике да сам ја петла узео.” Због тога што су га “обедили” остало је име Бедина Варош, а пошто је рекао и прилике, место на ком је изговорио ту реченици остало је Прилике.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *