Kuće prazne ali uspomena živi u rodnom selu Stambolića (VIDEO)

IVANJICA – Na dva kilometra od centra Katića u zaseoku Đurišići zubu vremena odolevaju porodične kuće Petra i Ivana Stambolića, dvojice Ivanjičana koji su obeležili partijsku i državnu vlast bivše Jugoslavije. Odavde su obojica krenuli u svet i tokom života ostvarili zavidne karijere na viskom državnim funkcijama. Danas su kuće prazne, vrata zaključana ali je još uvek živa uspomena na najpriznatije ličnosti ovog kraja.

Mladim naraštajima imena dvojice velikana gotovo da su nepoznata, ali ih se zato komšije u selu i stariji građani sećaju tvrdeći da su na svoj način proneli slavu ivanjičkog kraja širom zemlje i sveta.

Prema ideološkim načelima, mišljenja o nima su podeljena, ipak se svi slažu da je reč o porodičnim, dobrim ljudima koji su zaslužili više od onoga što im je život na kraju doneo.

Uspomenu na Ivana u ovom zaseoku čuvaju brižno uz puno poštovanja. Petra su, kažu, manje viđali.


IL-Ivan-Stambolic Kuće prazne ali uspomena živi u rodnom selu Stambolića (VIDEO)Ivan Stambolić je rođen 5. novembra 1936. godine u Brezovi kod Ivanjice. Pošto su dvojica od trojice starije braće otišla na fakultet, Ivan je u Rakovici završio industrijsku školu a kasnije uz rad diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Direktor preduzeća  Tehnogas postao je 1965, dok je njegov zamenik bio Slobodan Milošević, koga je Stambolić upoznao za vreme studija i koji će mu sve vreme tokom karijere biti naslednik na upražnjenim foteljama.

Za predsednika Vlade Srbije izabran je 1978. godine, šest  godina kasnije postaje predsednik Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, a 1986. postaje predsednik Socijalističke Republike Srbije. Iste godine Miloševiću daje odlučujuću podršku za izbor na mesto predsednika CK SK Srbije.

Dolaskom na čelo partije, Milošević ojačava aparat i započinje otvoren sukob sa Ivanom Stambolićem na VIII sednici CK SK Srbije, koja drastično menja tok srpske politike. Stambolić na svojoj dužnosti ostaje još kratko kada biva smenjen.

Neposredno nakon odlaska sa funkcije predsednika (1988.), doživeo je tešku porodičnu tragediju. U saobraćajnoj nesreći kod Budve poginula mu je dvadesetčetvorogodišnja ćerka pod sumnjivim okolnostima. Na predlog saveznog premijera Ante Markovića izabran je za direktora Jugoslovenske banke za međunarodnu ekonomsku saradnju, ali je i sa te funkcije smenjen zahvaljujući Miloševiću koji u njemu opet vidi konkurenciju.

Neposredno pred savezne izbore 2000. godine, za koje se pominjalo da bi mogao da istupi kao kandidat za predsednika Savezne Republike Jugoslavije, otet je 25. avgusta za vreme rekreacije u Košutnjaku i od tada mu se gubi svaki trag.

Posmrtni ostaci Ivana Stambolića pronađeni su 28. marta 2003. godine na Fruškoj gori. Ubijen je istog dana kada je i otet, od strane pripadnika JSO MUP-a Srbije. Sahrana je obavljena na topčiderskom groblju uz najviše državne počasti, na insistiranje Vlade Srbije.

Napisao je tri knjige. „Direktor u samoupravljanju“, „Rasprave o Srbiji“ i „Put u bespuće“. Za sobom je ostavio suprugu Katarinu, sina Veljka, kćerku Tijanu i unuka Uroša.


IL-Petar-stambolic Kuće prazne ali uspomena živi u rodnom selu Stambolića (VIDEO)Petar Stambolić je bio inženjer agronomije, jedan od najuticajnijih političara Srbije u drugoj polovini prošlog veka, rođen je u selu Brezova, opština Ivanjica, 12. jula 1912. godine.

Veoma rano pristupio je međuratnom revolucionarnom pokretu, a 1935. godine primljen je u ileglanu KP Jugoslavije. Tokom Drugog svetskog rata Petar Stambolić je obavljao najviše ratne i partijske dužnosti. Nosilac je ordena narodnog heroja. Do formalnog odlaska sa političke scene sredinom sedamdesetih, Petar Stambolić je obavljao najodgovornije partijsko-političke i državne dužnosti u Srbiji i SFRJ. Bio je predsednik Vlade SFRJ, predsednik Predsedništva SFRJ, član Predsedništva SFRJ i CK SKJ.

Hroničari zbivanja u Srbiji i Jugoslaviji od sredine tridesetih godina, tvrde da je Petar Stambolić bio možda i najbolji poznavalac novijeg perioda srpske i jugoslovenske istorije. Ogromna je šteta što nije obelodanio svoju istinu o tom burnom vremenu. Umro je 21. septembra 2007. godine u 95. godini.

You may also like...

6 Responses

  1. Ja kaže:

    Ne vidim čime su zaslizili da se ovde o njima pose.Bili su sila u svoje vreme vedrili i oblacili u SFRJ a u Ivanjicu nisu ni dolazili a kamolii poslali kamion blokaova da ne kazem bar trafiku da su otvorili da uposle svoje sugeadjanje.

    • TI kaže:

      O cemu ti pricas? Ljudi su bili najpoznatije face sa ovih prostora, cuj zbog cega se pise o njima….Covek bio predsednik Srbije, eeeeeejjjjjjj. A i ti bas znas da li su nesto ucinili.
      Blago nama, kakav smo narod.

      • Ja kaže:

        Reč FACE mi je poznata u zargonu osobe TI zato ne brani komentarima svoje reportaze

        • TI kaže:

          Nažalost se ne bavim novinarstvom, ali u vreme kada sam ja bio mladić o ovim ljudima se pisalo i to su činili renomirani mediji.U svakom slučaju, svako ima pravo na svoje mišljenje.Demokratija, jel? Mada je u socijalizmu ipak bilo cveće.

        • Milivoj kaže:

          Ne zaslužuju oni da se pričom o njima podgrijava ni dnevno-politička dešavanja.
          Kad su tako veliki borci za srpstvo i Srbiju, što nisu prepoznali kuda i gdje će završiti Srbija. Ah, da. Mijenjali su fotelje.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *